MAB Program, UNESCO (UNESCO-ov Program Čovjek i biosfera)
Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu (UNESCO) pokrenula je Program 'Čovjek i biosfera' (Man and the Biosphere Programme) još 1970. godine, kao međuvladin znanstveni program koji ističe važnost uspostave ravnoteže između očuvanja bioraznolikosti s jedne strane i razvojnih potreba lokalne zajednice s druge strane. U sklopu ovog Programa, 1974. godine je počela uspostava svjetske mreže područja koja predstavljaju glavne ekološke sustave na Zemlji, unutar kojih se štiti genetska raznolikost kao preduvjet biološke raznolikosti, te gdje se provode istraživanja ekoloških sustava, praćenje njihova stanja i edukacija.
Pojedina područja ove mreže nazivamo rezervatima biosfere, kao međunarodno priznatim područjima unutar UNESCO-ovog MAB Programa koji promoviraju rješenja za skladan odnos između zaštite biološke raznolikosti i njenog održivog korištenja, kroz ispunjavanje tri osnovne funkcije rezervata biosfere:
- zaštitnu funkciju - doprinose očuvanju krajobraza, ekoloških sustava, vrsta i genetske varijabilnosti;
- razvojnu funkciju - potiču ekonomski i društveni razvoj koji je socio-kulturno i ekološki održiv;
- logističku funkciju - osiguravaju podršku istraživanju, praćenju stanja, edukaciji i razmjeni informacija o zaštiti i održivom razvoju na lokalnoj, nacionalnoj i globalnoj razini.
Planina Velebit je naš prvi rezervat biosfere proglašen 1978. godine netom nakon uspostave svjetske mreže rezervata biosfere.
2012. godine proglašen je i naš drugi rezervat biosfere Mura-Drava-Dunav, koji je prekograničan između Hrvatske i Mađarske.
Treba znati da pojam ‘rezervat biosfere’ ne znači strogu zaštitu područja, već je to naziv koncepta upravljanja područjem, prema kojem postoje tri zone:
- područje jezgre,
- zaštitna zona i
- prijelazno područje.
Područje jezgre mora biti zakonom zaštićeno, sadrži ekološki najvrjednija područja te je namijenjeno znanstvenim istraživanjima i praćenju stanja (područja unutar nacionalnih parkova, strogih i posebnih rezervata).
Zaštitna zona okružuje područje jezgre te mora biti jasno razgraničena (područje Parka prirode Velebit). Ono štiti područje jezgre od nepovoljnog utjecaja, te se u njemu mogu odvijati samo aktivnosti usklađene s ciljevima zaštite (uglavnom održivi turizam, te poljoprivredno i šumsko gospodarenje uz primjenu mjera zaštite).
Prijelazno područje čine pretežito naseljena područja uz zaštitnu zonu u kojima se provode edukacijske aktivnosti te promiče održivi razvoj u sklopu gospodarskog razvoja.
Brojne su koristi od proglašenja rezervata biosfere. Koncept rezervata biosfere može se koristiti kao okvir za usmjeravanje i jačanje projekata kojima se poboljšava život ljudi i osigurava održivost okoliša. UNESCO-ovo priznanje može istaknuti i nagraditi takve pojedinačne napore. Oznaka rezervata biosfere može podići svijest lokalnog stanovništva i vlasti o zaštiti okoliša u sklopu razvoja. Ono može pomoći privući dodatna sredstva iz različitih izvora. Na nacionalnoj razini, rezervat biosfere može poslužiti kao pilot područje ili "mjesto učenja" za istraživanje i demonstriranje pristupa u zaštiti i održivom razvoju, te njihovu primjenu na drugim područjima.
Program MAB je među prvima u svijetu isticao važnost uspostave ravnoteže između očuvanja biološke raznolikosti s jedne strane i razvojnih potreba lokalne zajednice s druge strane, zbog čega je i podržan od strane Svjetskog kongresa parkova, a danas uvelike doprinosi i primjeni Konvencije o biološkoj raznolikosti, te UN-ovim Milenijskim ciljevima razvoja.
