Mirila su pogrebna spomen - znamenja uz velebitske putove i staze. Nastajala su u razdoblju od 17. do 20. stoljeća, a vezana su za pogrebni običaj stanovništva koje je zbog udaljenosti od župne crkve i groblja svoje mrtve moralo nositi do groblja. Sastoje se od uzglavnog i uznožnog kamena s popločenjem između njih. Položeni se mrtvac „izmjerio“ po dužini tijela i mjera bi se „zabilježila“ s dvije kamene ploče, pa se tek nakon pokapanja mrtvaca izrađivalo mirilo. Štovala su se i posjećivala više od samog groba u kojem je tek “tijelo, bez duše koja je ostala na mirilu”.
Mirila su kamene oznake jedinstvenog pogrebnog rituala prakticiranog u vrijeme kada se živjelo na Velebitu i od Velebita, smještena uz velebitske staze. Danas su mirila zaštićena nematerijalna kulturna baština Republike Hrvatske.
U etno kući Marasović postavljena je izložba pod nazivom "Mirila - počivala duša". Kroz mirila ova izložba govori o običajima, načinu života, stvaranja i umiranja cijelog jednog vremena, u suvremenoj interpretaciji znanstvenika i umjetnika (Siniša Reberski, Krešimir Rončević, Radivoj Simonović, Tomo Vinšćak, Mirjana Trošelj, Petar i Josip Strmečki, Josip Zanki).
Izložbu su organizirali Turistička zajednica općine Starigrad i JU NP Paklenica u suradnji s Galerijom Klovićevi dvori u Zagrebu.
Lokalitet Grabove doline
Unutar granica Nacionalnog parka Paklenica nalaze se očuvana mirila na lokalitetu Grabove doline i vezana su uz obližnje zaselke.
Za više infrormacija o mirilima na podvelebitskom području, možete posjetiti Virtualni muzej Mirila
